EKSPERT SAVJETOVANJE - OSIGURAJTE SE NA VRIJEME

Vodič kroz financijsku sigurnost obitelji i poslovanja

Najpovoljnije uz
Ekspert savjetovanje

Prednosti Ekspert savjetovanja za vas:

Iskustvo u financijskom savjetovnju od 30.03.2005. godine.

Više od 10.000 zadovoljnih klijenata na svim poljima financijskog savjetovanja

Individualni pristup svakom klijentu i maksimalna posvećenost za pronalaženje najboljeg rješenja

Iskoristite naše iskustvo na tržištu osiguranja i financija.  Nazovite nas na mobitel:

091 725 4936

i dogovorite svoj termin kod vas ili u našem centru u Zagrebu.


Poslovna prilika za sve

Poznajete osobe koje trebaju životno osiguranje ili osiguranje svog poslovanja.

Ponudite im najbolje za njih. iskoristite cjeli naš projekt i zaradite


Financijsko savjetovanje kako ostvariti najpovoljnije kredite


Životno osiguranje - pitanja i odgovori

Zašto sklapamo ugovor o osiguranju života?

Ugovor o osiguranju života sklapa se općenito iz dolje navedenih razloga:

  • otklanjanje negativnih posljedica štetnih događaja, prebacivanje rizika (opasnosti) na osiguratelja

  • osiguranjem za slučaj smrti omogućiti nasljednicima (djeci, preživjelom supružniku) nastavak normalnog života, bez gospodarskih stresova koje inače smrt glave obitelji nosi sa sobom
  • osiguranjem za slučaj doživljenja omogućiti sebi da planskom štednjom (plaćanjem premije u privremenim manjim iznosima dok je to moguće zahvaljujući vlastitim prihodima, dakle dok radimo) otkloniti rizik dugovječnosti i kompenzirati razliku u prihodima (kroz osiguranje rente) do koje umirovljenje redovito dovodi
  • planskom štednjom otkloniti negativne ekonomske posljedice u budućnosti koje izazivaju školovanje djeteta, udaja, ženidba djeteta (iako sami po sebi radosni i poželjni događaji, oni dovode do povećanja izdataka - troškova, narušavaju financijsku stabilnost)
  • porezne olakšice
  • polica životnog osiguranja se može dati u zalog, dakle može biti sredstvo jamstva privatnih zajmova koje odobravaju banke

Koje vrste ugovora o osiguranju života razlikujemo?

1. Osiguranje za slučaj smrti s određenim rokom trajanja
  • najjednostavniji i najstariji oblik osiguranja
  • osigurana svota se isplaćuje samo ako osiguranik umre u ugovorenom vremenskom razdoblju (riziko osiguranje)
  • svrha ovog oblika osiguranja: sklapaju se najčešće zbog zaštite od potraživanja vjerovnika - npr. banaka
  • premija osiguranja ne sadrži u sebi komponentu štednje te nema ni kamata na ovu vrstu osiguranja
  • s obzirom da premija osiguranja u sebi ne sadrži komponentu štednje, kod ove vrste osiguranja nema ni mogućnosti otkupa ili kapitalizacije

2. Doživotno osiguranje za slučaj smrti
  • Ugovorena svota osiguranja isplaćuje se kada osoba umre, bez obzira kada je to.
  • Premija se plaća ili do smrti osiguranika ili određeni broj godina.
  • Svota osiguranja isplaćuje se isključivo korisniku nakon smrti osigurane osobe.

3. Mješovito osiguranje ili osiguranje za slučaj smrti ili doživljenja
  • Svota osiguranja se isplaćuje u slučaju smrti osiguranika tijekom trajanja osiguranja ili se isplaćuje o isteku ugovora o osiguranju.
  • Osim rizika sadrži i element štednje.
  • Trajanje osiguranja je na određeno vrijeme.
  • Uvjeti dogovoreni na početku mogu se mijenjati tijekom trajanja osiguranja.
  • Osiguranje se može otkupiti, uglavničiti na odgovarajuću smanjenu svotu u visini uplaćenih sredstava (kapitalizirati), može se dobiti zajam (predujam po polici osiguranja).
  • Polica osiguranja se može dati u zalog (vinkulirati u korist banke ili nekog drugog zajmodavca).
U posljednje vrijeme ovo osiguranje uz klasično pokriće rizika smrti u sebi sadrži i druga pokrića kao npr. pokriće u slučaju nastupa teških bolesti, pokriće u slučaju nastupa potpune i trajne nesposobnosti za rad i sl.
  • izvedeni iz navedenih standardnih oblika osiguranja
  • razlog varijacija osnovnih oblika osiguranja leži u ostvarivanju konkurentnosti osiguranja života s obzirom na ostale oblike štednje

4. Osiguranje života povezano s udjelima u investicijskim fondovima
Kod ovog oblika osiguranja života dio premije osiguranja (oko 10%) služi za pokriće rizika smrti i troškova osiguranja, a ostatak premije se koristi za kupnju udjela u investicijskim fondovima po tržišnoj cijeni u tom trenutku, a prema izboru vlasnika police. Ako tijekom ugovorenog trajanja osiguranja nastupi smrt osiguranika, onda se isplaćuje svota osiguranja za slučaj smrti uvećana za vrijednost udjela na taj dan. Ako osiguranik doživi istek osiguranja, u tom slučaju se isplaćuje naknada vezana za vrijednost tih udjela, drugim riječima, vlasnici polica sami postaju "izravni investitori" na tržištu.

Oni primaju odabrane iz ponuđenih udjelnih fondova osiguratelja, sami biraju fondove u koje će ulagati, prate njihove rezultati i po želji ih mijenjaju. Svaki rast ili gubitak od ulaganja rizik je vlasnika police u obliku aprecijacije ili deprecijacije vrijednosti njegova udjela.


Kada se ugovor o osiguranju života smatra sklopljenim?
Prema članku 925. ZOO-a ugovor o osiguranju života se smatra sklopljenim kada obje strane potpišu policu osiguranja.
On se naravno sklapa na temelju pisane ponude ponuditelja koja mora sadržavati sve bitne sastojke ugovora o osiguranju života, a to su: podaci o ugovaratelju osiguranja, osiguranoj osobi, korisniku osiguranja, osiguranim rizicima, svoti osiguranja, izjava o zdravstvenom stanju, početak osiguranja, trajanje osiguranja, godišnja premija, način plaćanja godišnje premije, potpisi ugovaratelja osiguranja, osiguranika, zastupnika odnosno posrednika u osiguranju, naznaka da su opći i posebni uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju.


Što je to polica osiguranja života?
Za razliku od imovinskih osiguranja kod kojih je polica samo pisana isprava o sklopljenom ugovoru o osiguranju, kod osiguranja osoba, u koje se ubraja i životno osiguranje, polica je ujedno i ugovor o osiguranju.
Zakon o obveznim odnosima člankom 926. propisuje sastavnice koje mora imati svaka polica osiguranja, a člankom 967. propisane su i dodatne sastavnice police osiguranja života, a to su:
  • ugovorne strane,
  • rizik obuhvaćen osiguranjem,
  • trajanje osiguranja i vrijeme pokrića,
  • iznos osiguranja ili podatak da je osiguranje neograničeno,
  • premija ili doprinos (ulog),
  • nadnevak izdavanja police i potpisi ugovornih strana,
  • ime i prezime osobe na čiji se život odnosi osiguranje,
  • nadnevak rođenja osobe na čiji se život odnosi osiguranje ili rok o kojem ovisi
  • nastanak prava na isplatu osiguranog iznosa.

Polica osiguranja života može se prenositi na druge osobe, što je vrlo česta praksa. Zakon o obveznim odnosima predviđa takvu mogućnost te polica osiguranja života može glasiti:

  • na određenu osobu
  • po naredbi
Polica osiguranja života ne može, međutim, glasiti na donositelja.
Polica po naredbi prenosi se indosamentom, a polica na ime obvezno-pravnom cesijom. Za pravovaljanost indosamenta police po naredbi potrebno je da sadrži ime korisnika, nadnevak indosiranja i potpis indosanta.

Za prijenos police osiguranja života u našem pravnom sustavu ne zahtijeva se postojanje osigurljivog interesa, pa se polica može prenijeti na bilo koju osobu.
Polica osiguranja života može biti predmet založnog prava. Polica se daje u zalog kao jamstvo vjerovniku najčešće za otplatu kreditnog duga. Zalaganjem police osiguranja kreditni vjerovnik dobiva sigurnost da će se dug naplatiti iz osigurane svote osiguranja života kreditnog dužnika u slučaju da dužnik umre prije isteka roka na koji je polica založena. Ugovaratelj osiguranja davanjem police u zalog praktično određuje novog korisnika osiguranja. Svojstvo korisnika osiguranja vjerovnik zadržava do otplate osiguranog potraživanja ili do isteka roka na koji je polica založena.

Zalaganje police ima učinak prema osiguratelju samo ako je pisano obaviješten o zalaganju police određenom vjerovniku. Zahtjev za davanje police u zalog određenom vjerovniku ugovaratelj osiguranja mora podnijeti osiguratelju isključivo u pisanom obliku.

Osiguratelj je obvezan nadoknaditi dug osiguran zalogom police samo do visine osigurane svote. Zalaganje police po naredbi obavlja se indosamentom.


Kada počinje osigurateljno pokriće kod ugovora o osiguranju života?
Uvjeti osiguranja određuju da osiguranje života počinje u 0,00 sati onog dana koji je u polici naznačen kao početak osiguranja, ako je do tok trenutka plaćena premija osiguranja. Ako premija nije plaćena, osiguranje počinje u 24,00 sata dana kada je plaćena premija, odnosno prva mjesečna rata. Prema uvjetima osiguranja početak osiguranja u pravilu je uvijek prvi dan u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je plaćena prva godišnja premija ili jedan njen obrok.
Međutim, ugovorom o osiguranju može biti predviđeno da, u određenom razdoblju koje slijedi nakon zaključenja ugovora i tijekom kojeg ugovor o osiguranju traje, obveza osiguratelja da isplati osiguranu svotu ili rentu ne postoji, ili postoji u nekom manjem iznosu. Ovo razdoblje se naziva karenca .
Trajanje osiguranja i vrijeme pokrića moraju biti navedeni u polici osiguranja odnosno pod uvjetima osiguranja.
Istek osiguranja je u 0,00 sati dana koji je u polici naveden kao istek osiguranja.


Na koji način se utvrđuje osigurani iznos tj. svota osiguranja kod ugovora o osiguranju života?
U ugovorima o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja), visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu ugovornih strana.


Tko su ugovorne strane kod ugovora o osiguranju života?
Stranke svakoga ugovora o osiguranju, pa tako i ugovora o osiguranju života jesu:
1) osiguratelj - to je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja života
2) ugovaratelj osiguranja
Pored prava i obveza ugovaratelja osiguranja o kojima je već bilo riječi, pravo koje se veže uz ugovaratelja osiguranja u životnom osiguranju je pravo određivanja korisnika osiguranja. Ugovaratelj osiguranja, dakle, ima jedini pravo odrediti korisnika osiguranja, a njemu također pripada i pravo traženja otkupa odnosno predujma na temelju police osiguranja.

Koje su obveze ugovaratelja osiguranja?

  • prijavljivanje činjenica važnih za ocjenu rizika (dob, izjava o zdravstvenom stanju, izlaganje posebnim opasnostima pri obavljanju zanimanja, bavljenje sportom i sl.) koje su mu poznate, odnosno one koje mu nisu mogle ostati nepoznate
  • plaćanje premije osiguranja
  • obavještavanje osiguratelja o promjenama rizika (npr. promjena zanimanja )
Napomena : Detaljnije o obvezama ugovaratelja osiguranja pročitajte kod Ugovora o osiguranju.


Što se događa s ugovorom u slučaju netočne prijave starosti osiguranika?
Iznimno od općih odredaba o posljedicama netočnih prijava i prešućivanja okolnosti značajnih za ocjenu rizika, za netočne prijave godina života u ugovorima o osiguranju života vrijede sljedeća pravila:
1) Ugovor o osiguranju života je ništetan i osiguratelj je dužan vratiti sve primljene premije ako su pri njegovu sklapanju netočno prijavljene godine života osiguranika, a njegove stvarne godine života prelaze granicu predviđenu u uvjetima i tarifama osiguratelja.
2) Ako je netočno prijavljeno da osiguranik ima manje godina, a njegove stvarne godine života ne prelaze granicu predviđenu za osiguranje života, ugovor je pravovaljan, a osigurani iznos se smanjuje u razmjeru ugovorene premije i premije predviđene za osiguranje života osobe osiguranikovih godina.
3) Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno pri sklapanju ugovora, premija se smanjuje na odgovarajući iznos, a osiguratelj je dužan vratiti razliku između primljenih premija i premija na koje ima pravo.


Koje su posljedice neplaćanja premije osiguranja?
Ako ugovaratelj osiguranja života ne plati neku premiju o dospjelosti, osiguratelj nema pravo njezinu naplatu zahtijevati sudskim putem.

Međutim:
1. Ukoliko ugovaratelj osiguranja nije uplatio minimalno tri godišnje premije osiguranja, niti je to učinila koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju života se raskida i to u roku koji odredi osiguratelj u preporučenom pismu (rok ne može biti kraći od mjesec dana računajući od kad mu je pismo uručeno).
U ovom slučaju ugovaratelj osiguranja nema prava na povrat uplaćenih premija osiguranja.
2. Postoji mogućnost kapitalizacije ili uglavničenja ako je premija osiguranja života plaćena barem za tri godine.
Ako se osigurani slučaj dogodio prije raskida ugovora ili smanjenja osiguranog iznosa, smatra se kao da je osigurani iznos smanjen, odnosno da je ugovor raskinut, prema tome jesu li premije bile plaćene barem za tri godine ili nisu.


Koja su prava ugovaratelja prije nastupa osiguranog slučaja?

Otkup osiguranja
Ugovaratelja osiguranja, koji ima zaključen ugovor o osiguranju života za slučaj smrti ili doživljenja, ima pravo da, pod određenim uvjetima navedenim u ugovoru o osiguranju, zatraži od osiguratelja isplatu otkupne vrijednosti police osiguranja. Ugovaratelj po zakonu ostvaruje pravo na otkup nakon što je platio tri godišnje premije osiguranja života. U ugovoru o osiguranju moraju biti navedeni uvjeti pod kojima ugovaratelj može zahtijevati isplatu njezine otkupne vrijednosti, a i način kako se ta vrijednost izračunava, u skladu s uvjetima osiguranja.
Pravo na zahtijevanje otkupa ne mogu ostvarivati vjerovnici ugovaratelja osiguranja, a ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev, ako je određivanje korisnika neopozivo.
Iznimno, otkup police može zahtijevati vjerovnik kome je polica predana u zalog, ako tražbina radi čijeg je osiguranja dan zalog ne bude namirena o dospjelosti.
Otkup je povrat uplaćenih premija osiguranja umanjen za troškove osiguratelja. Otkup je u svakom slučaju štetna radnja za ugovaratalja osiguranja jer raskida ugovor prije vremena.

Kapitalizacija ili uglavničenje
Kapitalizacija ili uglavničenje je smanjenje osigurane svote na iznos otkupne vrijednosti police osiguranja - uglavničenje štednog dijela premije osiguranja. Ugovaratelj osiguranja stječe pravo na kapitalizaciju ako je platio premiju osiguranja života barem za prve tri godine trajanja osiguranja.

Do smanjenja svote osiguranja dolazi automatski nakon prestanka plaćanja premije.

Predujam
Prema čl. 979. ZOO-a na traženje ugovaratelja osiguranja života sklopljenog za cijeli život osiguranika, osiguratelj mu može unaprijed isplatiti dio osiguranog iznosa do visine otkupne vrijednosti police, koji ugovaratelj osiguranja može vratiti kasnije. Predujam je isplata dijela osigurane svote unaprijed u visini otkupne vrijednosti police osiguranja. Ugovaratelj osiguranja se odlučuje na predujam kad ne može plaćati premiju, a ne želi raskid ugovora, otkup ili kapitalizaciju, odnosno, kad su mu sredstva potrebna za neke druge namjene.
Na primljeni predujam ugovaratelj osiguranja dužan je plaćati određene kamate. Ako ugovaratelj osiguranja zakasni s plaćanjem dospjelih kamata, postupit će se kao da je zahtijevao otkup.
U polici osiguranja moraju biti navedeni uvjeti davanja predujma, mogućnost da se iznos primljen na ime predujma vrati osiguratelju, visina kamatne stope, posljedice neplaćanja dospjelih kamata, kako je određeno uvjetima osiguranja.

Sudjelovanje u dobiti
Moguće je kod ugovora o osiguranju života kod kojih je predviđeno sudjelovanje u dobiti.


Koje su obveze osiguratelja?
Glavna obveza osiguratelja iz ugovora o osiguranju je isplata ugovorene osigurane svote ili rente u slučaju nastupa ugovorenog rizika ili po isteku ugovora o osiguranju kod mješovitih životnih osiguranja. Pored ove glavne obveze osiguratelja postoje i njegove tzv. sporedne obveze a to su da dozvoli otkup osiguranja, da izvrši kapitalizaciju osigurane svote, da isplati zatraženi predujam dijela osigurane svote te da, u skladu s ugovorom, omogući korisniku osiguranja sudjelovanje u dobiti.


Koji su rokovi za izvršenje obveze isplate osigurane svote ili rente?
Kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je, prema članku 943. ZOO-a, dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana , računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan.
Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim Zakonom, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos neospornog dijela svoje obveze na ime predujma.
Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.
ZOO određuje samo rokove isplate, a samo vrijeme isplate određuje vrsta ugovora o osiguranju života, ugovoreno vrijeme trajanja, nastup smrti itd.


O čemu ovisi visina osigurateljne obveze?
Visinu osigurateljne obveze određuje sam ugovor o osiguranju života, odnosno uvjeti osiguranja. Jedna od značajnijih odredbi u svim uvjetima osiguranja života je klauzula o karenci.
Karenca je razdoblje određeno ugovorom, koje slijedi nakon zaključenja ugovora, tijekom kojega ugovor o osiguranju traje, ali obveza osiguratelja da isplati osiguranu svotu, ili rentu ne postoji, ili postoji u nekom manjem iznosu.
Postoje razne kombinacije. Jedan primjer je visina isplate osigurnine u slučaju smrti osiguranika u prvih tri ili šest mjeseci od sklapanja ugovora i to u ovisnosti o tome je li prije sklapanja ugovora o osiguranju obavljen liječnički pregled ili ne. Tako se npr. prema Uvjetima osiguranja, u slučaju da je liječnički pregled obavljen prije sklapanja ugovora, u slučaju smrti osiguranika u prva tri ili šest mjeseci isplaćuje cijela osigurana svota, a u slučaju da nije obavljen liječnički pregled, isplaćuje se samo 50% osigurane svote.


Koji rizici su isključeni kod ugovora o životnom osiguranju?
Osiguratelj će biti u obvezi isplatiti osiguranu svotu ili rentu samo u slučaju ostvarenja ugovorom predviđenih slučajeva, koji imaju obilježja osiguranog slučaja. Svaki događaj koji izazove smrt osiguranika nije istovremeno i osigurani slučaj, te ne povlači sa sobom obvezu osiguratelja. Takvi događaji određuju se zakonskom ili ugovornom odredbom o isključenju.
Od isključenja iz osiguranja treba razlikovati gubitak prava iz osiguranja . Gubitak prava iz ugovora o osiguranju je ugovorna sankcija. To znači gubitak osigurateljeve garancije, predviđene ugovorom, zbog toga što se osiguranik nije držao svojih obveza iz ugovora o osiguranju.
Rizici isključeni iz pokrića mogu biti, dakle, određeni samim zakonom ili uvjetima osiguranja, tj. samim ugovorom o osiguranju.

Zakonom isključeni rizici su:
1. samoubojstvo osiguranika - ovaj rizik nije obuhvaćen ako se dogodi u 1. godini osiguranja; u slučaju da se samoubojstvo dogodilo u roku od tri godine od dana sklapanja ugovora o osiguranju, osiguratelj korisniku ne isplaćuje osigurani iznos nego samo matematičku pričuvu ugovora, osim ako nije ugovoreno nešto povoljnije za osiguranika
2. namjerno ubojstvo - ako korisnik osiguranja namjerno izazove smrt osiguranika, osiguratelj nije u obavezi isplatiti osigurani iznos, ali je dužan, ako su do tada bile uplaćene barem tri godišnje premije, isplatiti matematičku pričuvu ugovora ugovaratelju osiguranja, a ako je on osiguranik - njegovim zakonskim nasljednicima.
3. ratne operacije - ako je smrt osiguranika prouzročena ratnim operacijama, osiguratelj, ako što drugo nije ugovoreno , nije dužan isplatiti korisniku osigurani iznos, ali je dužan isplatiti mu matematičku pričuvu iz ugovora. Ako nije što drugo ugovoreno , osiguratelj se oslobađa obveze iz ugovora o osiguranju od nesretnog slučaja, ako je nesretni slučaj prouzročen ratnim operacijama.

Ugovorno isključenje rizika
Ugovorom o osiguranju za slučaj smrti ili od nesretnog slučaja mogu biti isključeni iz osiguranja i drugi rizici. U osigurateljnoj praksi je uobičajeno da se ugovorom iz osiguranja isključuju rizici posebno opasnih zanimanja, boravak u određenim zemljama koje su izložene nesigurnosti ili epidemijama bolesti, rizici koji su posljedica prethodnih bolesti ili nezgoda itd.


Može li se osiguratelj koristiti pravom subrogacije kod ugovora o osiguranju života?
Prema članku 972. ZOO-a u osiguranju osoba osiguratelj koji je isplatio osigurani iznos ne može imati ni po kojoj osnovi pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja. Dakle, kod ugovora o osiguranju života osiguratelj se ne može koristiti pravom subrogacije.
Pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja pripada osiguraniku, odnosno korisniku nezavisno od njegova prava na osigurani iznos.


Tko je osiguranik?
To je osoba čiji se život osigurava, odnosno osoba čija se smrt ili doživljenje uzima kao odlučujući događaj za obveze ugovornih strana. Osiguranje života može se odnositi na život ugovaratelja osiguranja, a može se odnositi i na život nekog trećeg. Ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti nekoga trećega, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pisana suglasnost dana u polici ili u odvojenom pismu prilikom potpisivanja police, i to s naznakom osiguranog iznosa (članak 970. ZOO-a).
Kod osiguranja za slučaj smrti osigurana osoba ne smije biti mlađa od 14 godina. Prema članku 971. ZOO-a ugovor o osiguranju za slučaj smrti treće osobe mlađe od četrnaest godina, a i osobe potpuno lišene poslovne sposobnosti, ništetan je te je osiguratelj dužan vratiti ugovaratelju osiguranja sve premije primljene na osnovi takva ugovora.
Za pravovaljanost osiguranja za slučaj smrti treće osobe starije od četrnaest godina potrebna je pisana suglasnost njezina zakonskog zastupnika te pisana suglasnost svake osigurane osobe.


Tko je korisnik osiguranja?
Korisnik osiguranja je osoba koja ima pravo na isplatu osigurane svote iz ugovora o osiguranju. To može biti ugovaratelj osiguranja (što je pravilo kod osiguranja za slučaj doživljenja), a to može biti i treća osoba. Kada je korisnik osiguranja neka osoba različita od ugovaratelja osiguranja, onda govorimo o ugovoru u korist treće osobe. Ugovor u korist treće osobe postoji kada se jedna ugovorna strana (kod ugovora o osiguranju života - osiguratelj) obvezuje drugoj ugovornoj stranci (ugovaratelju osiguranja) da će isplatu ugovorene svote izvršiti trećoj osobi (korisniku). Prema tome, korisnik dobiva pravo iz tuđeg ugovora na temelju suglasnosti volja ugovornih stranaka. One određuju obujam i sadržaj prava korisnika.


Tko ima pravo odrediti korisnika kod ugovora o osiguranju?
Određivanje korisnika osobno je pravo ugovaratelja osiguranja, ali ako je osiguranik neka druga osoba, za određivanje korisnika potrebna je i njezina pisana suglasnost.
Korisnik ne mora biti određen po imenu, dovoljno je ako akt sadrži nužne podatke za njegovo određivanje.
Kad su za korisnike određena djeca ili potomci, korist pripada i onima koji su rođeni kasnije, a korist namijenjena suprugu pripada osobi koja je bila u braku s osiguranikom u trenutku njegove smrti.


Kako se vrši podjela koristi između više korisnika?
Kad su za korisnike određena djeca, potomci i uopće nasljednici, ako ugovaratelj osiguranja nije odredio kako će se izvršiti podjela između njih, podjela će se izvršiti razmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima, a ako korisnici nisu nasljednici, osigurani iznos bit će podijeljen na jednake dijelove.


Može li se opozvati korisnika osiguranja?
Ugovaratelj osiguranja može odrediti korisnika u samom ugovoru o osiguranju, a može to učiniti i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom (članak 981. stavak l. ZOO).
Određivanje korisnika jednostrani je pravni posao, pa je stoga opozivo. Ugovaratelj osiguranja može, dakle, i opozvati korisnika.
Odredbu kojom se korist iz osiguranja namjenjuje određenoj osobi može opozvati samo ugovaratelj osiguranja, a ne njegovi vjerovnici ili njegovi nasljednici. Pravo opoziva je osobno pravo ugovaratelja osiguranja. Ugovaratelj osiguranja može opozvati odredbu o koristi sve dok korisnik na bilo koji način ne izjavi da je prima, kad ona postaje neopoziva (članak 983.).
Ipak, ugovaratelj može opozvati odredbu o koristi i poslije izjave korisnika da je prima, ako je korisnik pokušao ubojstvo osiguranika, a ako se korist daje bez naknade, za opoziv vrijede i odredbe o opozivu dara.
Smatra se da je korisnik odbio namijenjenu mu korist ako se poslije smrti ugovaratelja osiguranja na poziv njegovih nasljednika ne očituje u roku od mjesec dana da je prima. Ako nakon odbijanja nema drugog korisnika osiguranja, svota pripada imovini ugovaratelja osiguranja.
Ništetna je izjava kojom se određuje da je određivanje korisnika osiguranja neopozivo.


Koja su prava korisnika osiguranja?
Prema članku 984. st . 14. osigurani iznos koji treba biti isplaćen korisniku ne ulazi u ostavinu ugovaratelja osiguranja, pa ni kad su korisnicima određeni njegovi nasljednici.
Pravo na osigurani iznos ima samo korisnik, i to od samog sklapanja ugovora o osiguranju, i bez obzira na to kako je i kad određen za korisnika, i bez obzira je li izjavio svoj prihvat prije ili poslije smrti osiguranika, pa se može obratiti neposredno osiguratelju sa zahtjevom da mu se isplati osigurani iznos.
Ako je ugovaratelj osiguranja odredio za korisnike svoju djecu, svoje potomke, ili nasljednike uopće, svakom tako određe­nom korisniku pripada pravo na odgovarajući dio osiguranog iz­no­sa i ako se odrekne nasljedstva.


Može li korisnik ustupiti osigurani iznos drugome?
Korisnik može raspolagati svojim pravom iz ugovora o osiguranju života i prije nastupa osiguranog slučaja prenoseći ga, ustupajući ga nekome drugome. Pravo na osigurani iznos korisnik može prenijeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pisani pristanak ugovaratelja osiguranja, u kojem mora biti navedeno ime osobe na koju se pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, potreban je isti takav pristanak i te osobe.


Što se događa kad određeni korisnik umre prije dospjelosti?
Kad osoba koja je bez naknade određena za korisnika umre prije dospjelosti osigurane glavnice ili rente, korist iz osiguranja ne pripada njezinim nasljednicima, nego narednom korisniku, a ako ovaj nije određen, ugovaratelju osiguranja.


Što ako korisnik osiguranja nije određen?
Ako ugovaratelj osiguranja za slučaj smrti ne odredi korisnika ili ako odredba o određivanju korisnika ostane bez učinka zbog opoziva, ili zbog odbijanja određene osobe, ili iz kojega drugog uzroka, a ugovaratelj osiguranja ne odredi drugog korisnika, osigurani iznos pripada ugovaratelju osiguranja.


Što ako osiguratelj isplati svotu osiguranja neovlaštenoj osobi?
Ugovaratelj osiguranja ima pravo tijekom trajanja osiguranja više puta mijenjati korisnika osiguranja. O opozivu ili imenovanju korisnika on bi trebao na vrijeme obavještavati osiguratelja kako ne bi došlo do isplate svote neovlaštenoj osobi.
Kad osiguratelj isplati osigurani iznos osobi koja bi na nju imala pravo da ugovaratelj osiguranja nije odredio korisnika, on se oslobađa obveze iz ugovora o osiguranju ako u trenutku isplate nije znao niti je mogao znati da je korisnik određen oporukom ili nekim drugim aktom koji mu nije dostavljen, a korisnik ima pravo zahtijevati vraćanje od osobe koja je primila osigurani iznos.
Isto vrijedi i u slučaju promjene korisnika.


Koja su prava vjerovnika ugovaratelja osiguranja i osiguranika?
Vjerovnici ugovaratelja osiguranja i osiguranika nemaju nikakvo pravo na osigurani iznos ugovoren za korisnika. Oni se ne mogu naplatiti iz osigurane svote ili plijeniti. Ova zabrana vrijedi samo dok je svota osiguranja kod osiguratelja. Kad osiguratelj izvrši isplatu osigurane svote i kad ona postane dio imovine korisnika osiguranja, ova pravila o zabrani pljenidbe ili ovrhe više ne vrijede.
Međutim, ako su premije koje je uplatio ugovaratelj osiguranja bile nerazumno visoke prema njegovim mogućnostima u trenutku uplate, njegovi vjerovnici mogu zahtijevati da im se preda dio premija koji premašuje njegove mogućnosti, ako su ispunjene pretpostavke pod kojima vjerovnici imaju pravo na pobijanje dužnikovih pravnih radnji.